








Nakon izdajničke izjave Sergija Stragorodskog 1927. godine, koja je sadržavala priznanje istih radosti i tuga sa „crvenim zmajem“, Ruska pravoslavna crkva je podijeljena na ispovjednike i izdajnike koji su prihvatili deklaraciju. Ruska pravoslavna zagranična crkva (RPCZ) i Katakombna crkva (CPC) u Rusiji bile su ispovednici, teritorijalno odvojeni, ali u ispovedanju ujedinjeni u Duhu. Mali izdajnički dio ruskih episkopa, koji su se poklonili „crvenom zmaju“, formirao je svoj službeni sinod i uz podršku bezbožne vlasti sazvao Sabor na kojem su, protivno crkvenim kanonima, imenovali Patrijarha.
Mali broj izdajnika, ne vodeći računa o glasu ispovednika (RPZC i RPCZ), odnosno većine Ruske Crkve, kršeći Ukaz 362 Patrijarha Tihona, stvorio je takozvanu „Moskovsku Patrijaršiju“, koja nikada nije imala kanonsko pravo da deluje u ime Pomesnog Sabora Ruske Orthodelex Crkve ili Crkve. O tome svjedoče i danas proslavljeni sveti Filaret (Voznesenski) u svojim pismima i mnoštvo svetih ispovjednika. Takođe, posebno o tome da su novomučenici i ispovednici Rusije umrli i prognani zbog neprihvatanja deklaracije, kao i moskovski patrijarh.
Tako je izdajnički dio episkopa Ruske Crkve, koji sebe naziva „Moskovskom patrijaršijom“, prema dekretu 362 patrijarha Tihona, mogao postojati i imati na sebi blagodat Hristovu samo kao mitropolija. Sadašnja grupa raskolničkih jeretika, koji sebe glasno nazivaju „RTC“ u Rusiji, nema nikakve veze sa novim mučenicima i ispovednicima Rusije, jer su izdali i pohulili njihov ispovednički podvig, registrujući svoju crkvu kod jevrejskih antihristovskih vlasti. Nakon što su sve pomesne crkve pale u izdaju pravoslavlja i ujedinile se u molitvi sa judaističkim vlastima, mnogi pravoslavni hrišćani su nastojali da se odvoje od jeretika, izdajnika pravoslavlja, i da se pridruže RPCZ, o čemu je u svojim pismima pisao Sveti Filaret (Voznesenski). Ali pritom su upali u modernu „lažnu RPCZ“, koja je izdala sjećanje na Svete Oce i registrovala se kod judaističkih vlasti. Grupa raskolnika koja nije dio nijedne od 15 pomjesnih crkava i koja nema apostolski slijed episkopskog zaređenja. Tako se desilo sa episkopima Nikolajem (Modebadze), Isakom (Kvitkom), Aleksejem (Bojkom) i Pimenom (Neka), čijim je rukama Gospod blagoslovio posvećenje Suverenog Patrijarha Zosime.

Kliknite da pročitate članak na Telegra.ph za više informacija.

